Subota, 23. maj 2026. godine, bila je rezervisana za jednu od najljepših i najatraktivnijih avantura u ovogodišnjem kalendaru naše planinarske sekcije. Odabrali smo klasičnu, ali uvijek fascinantnu kružnu turu na Bjelašnici koja spaja vrhunske vidikovce, tradiciju i nevjerovatne prirodne fenomene.

Krenuli smo u ranim jutarnjim satima iz sela Umoljani, praćeni ugodnim proljetnim suncem. Staza nas je odmah vodila uzbrdo, preko prostranih pašnjaka koji su tek počeli poprimati jarke proljetne boje. Ekipa je od samog starta pokazala sjajan timski duh i odličan tempo.

Uspon na vrh Obalj (1.896 m) bio je izazovan, ali trud se višestruko isplatio. Sa samog vrha pružio nam se nevjerovatan panoramski pogled na kanjon Rakitnice, Visočicu, Treskavicu i okolne bjelašničke vrhove. Nakon kraćeg predaha i zajedničkog fotografisanja, krenuli smo dalje.

Poseban doživljaj bio je spust s Obalja direktno prema Lukomiru. Kako smo se spuštali niz padinu, ovo poslijednje autentično bosansko selo na 1.495 metara nadmorske visine polako se otvaralo pred nama, izgledajući poput žive razglednice iz nekih davnih vremena.

Utisak dana: Pogled s ivice kanjona Rakitnice, koji se strmoglavo spušta stotinama metara ispod sela, doslovno oduzima dah.

Nakon obilaska kamenih kuća i kraćeg odmora uz tradicionalnu kafu i domaće pite kod ljubaznih domaćina, bilo je vrijeme za nastavak naše kružne rute.

Za savršen završetak ove avanture, povratak prema Umoljanima vodio nas je donjom stazom kroz Studeni potok. Ovaj dio ture pružio nam je potpuno drugačiji, gotovo bajkovit ambijent.

Uživali smo pješačeći pored fascinantnih, zmijolikih meandara potoka koji vijuga kroz zelenu dolinu, stvarajući prizore koji odmaraju i um i tijelo. Posebno nas je impresionirao pogled na mjesto gdje se potok obrušava u kanjon, ulijevajući se u Rakitnicu. Hodajući ovom mirnom dolinom, podno stijena i legendarnih umoljanskih predanja i vratili se na početnu tačku.

U kasnim popodnevnim satima, umorni ali punih baterija i predivnih utisaka, krenuli smo kući. Ova tura nas je još jednom podsjetila zašto volimo planinu – zbog izazova koje savladavamo, mira koji nam pruža i prijateljstava koja na njoj učvršćujemo.

Hvala svim članovima planinarske sekcije na odličnoj energiji i disciplini. Kombinacija Obalja, Lukomira i Studenog potoka pokazala se kao pun pogodak.