Danas, 20. februara, u našoj školi obilježavamo Svjetski dan maternjeg jezika, koji se širom svijeta obilježava 21. februara pod pokroviteljstvom UNESCO-a. UNESCO je ovaj datum odredio kao dan kada se veća pažnja posvećuje pitanjima njegovanja jezične i kulturne različitosti. Generalna skupština UNESCO-a ustanovila je 1999. godine Dan maternjeg jezika, kao sjećanje na studente koji su 21. februara 1952. godine ubijeni u Daki u Istočnom Pakistanu (Bangladešu), jer su protestovali zbog toga što njihov maternji jezik nije proglašen za zvanični.

Ovaj datum podsjeća nas na važnost očuvanja jezičke raznolikosti, njegovanja vlastitog identiteta i poštovanja svih jezika svijeta.

Maternji jezik je temelj kulture, tradicije, mišljenja i pripadnosti. Kroz jezik učimo razumjeti svijet, izražavati emocije, graditi znanje i čuvati kolektivno pamćenje.

Naš maternji jezik, suočava se s brojnim izazovima savremenog doba, od nepravilne upotrebe u javnom prostoru i medijima, do sve većeg utjecaja digitalne komunikacije i stranih izraza. Upravo zato je važno da ga njegujemo, pravilno koristimo i prenosimo budućim generacijama s ponosom i odgovornošću.

U našoj školi ovaj dan obilježen je nizom prigodnih aktivnosti, kroz literarne radove, radionice, izložbe i razgovore o značaju maternjeg jezika.

Dana, 17.2.2026. godine, u našoj školi je realizovana radionica povodom obilježavanja Dana maternjeg jezika. Članovi i članice Literarno-recitatorske sekcije, zajedno sa profesoricom Almom Feriz, ugostili su učenike i učenice iz Centra za govornu i slušnu rehabilitaciju i njihovu profesoricu Dženitu Hrnjić. Učenici su imali priliku učiti o maternjem jeziku i na znakovnom jeziku. Barijera u jeziku nema kada postoji dobra volja.

Na ovaj jedinstven način želimo podsjetiti da briga o jeziku počinje od nas, u našim učionicama, na hodniku, u krugu porodice i u svakodnevnoj komunikaciji.

Čuvajući svoj jezik i  njegovu ljepotu, tačnost i dostojanstvo mi čuvamo korijen iz kojeg rastemo i glas po kojem nas prepoznaju.